Naša je škola 14. studenoga 2025. priredbom obilježila Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Kao i prošle godine, svi prisutni mogli su čuti prigodnu priredbu putem školskoga razglasa.
Voditeljice su bile učenice Marta Džaja i Mihaela Milovac (7. E) za B smjenu, a Rafaela Burnać i Lucija Bekavac (7. A) za A smjenu. Osim voditeljica, priredbi su se pridružili i učenici Ana Čaljkušić i Jakov Kovačević, koji su čitali pjesme nagrađene na natječaju za najbolje literarne radove. Jakov Kovačević čitao je pjesmu Vukovar – grad heroj koju je napisao učenik Vladimir Didović, a Ana Čaljkušić Gdje si, Vukovare?, čije je stihove napisala učenica Magdalena Smajić. Učenice i voditeljice Rafaela i Lucija pričale su o Jean-Michelu Nicolieru, mladiću iz Francuske koji je imao 25 godina kad je došao u Hrvatsku. Branio je Vukovar, pomagao ranjenicima i dijelio hranu. Nakon pada Vukovara zarobljen je na Ovčari. Njegova je majka nakon 34 godine našla njegove kosti i pokopala ga u Vukovaru u kojem danas ponosno stoji i njegov spomenik.
Na kraju priredbe preko razglasa puštena je pjesma Vukovar, Vukovar, jedna od najistaknutijih pjesama toga vremena.
Vukovar – grad heroj Gdje si, Vukovare?
Na obali Dunava, gdje vjetar šumi tih, Tražim te, grade.
stoji grad što čuva san i zavjet svih. Gdje si, Vukovare?
Od ponosa stvoren, od suza sagrađen, Tražim te svuda.
u srcu svakoga Hrvata ponosom nagrađen. U travi. U kiši.
Svaka cigla priča, svaka rana zna, Gdje se kriješ, grade?
koliko Grad može Hrvatu da da. Ne mogu te naći.
Ulice nose sjećanja stara, U rijeci. U brdu.
svaka kap krvi – slika oltara. U očima majke.
Dunav ga ljulja, kao majka sinove, U kosi dječaka.
u njegovim zidovima čuvamo snove. U rukama oca.
Djeca njegova rastu, u očima sjaj, Tražim te jakog.
ponosni što čuvaju sveti zavičaj. U tri naše boje.
I kad sunce zađe nad srebrnom vodom, Vukovare, gdje si?
domovina raste sa svojim narodom. Osjećam te blizu.
Ničeg se ne bojiš.
U srcu mi stojiš.
Novinarska skupina






