Osnovna škola Mejaši

"Jedan sat i 55 minuta ujutro. U hotelu Admiral u središtu Vinkovaca 70-ero djece sniva svoje snove. Snove o bezbrižnoj mladosti, prvim simpatijama, novim tenisicama ili petici iz matematike. Tišinu hotelske noći tek tu i tamo prekine lupanje vratima ili svađica koja se odvija iza njih. Ali, što ćete...
Ekskurzija. Jedna riječ, pet dana, tisuće kilometara... I mnogo, mnogo doživljaja.
Veliki i mali gradovi, plitke i duboke rijeke, nepregledne ravnice i uske ceste.
Svi gradovi imaju svoje ime, ali samo jedan grad ima svoju priču. Na meni je da je ispričam.

Pitam se sada kako im ispričati tužnu priču, priču o ratu i sukobu, o boli i patnji. Kako im ispričati priču o ljudima koji nisu mogli razumjeti tuđu želju za slobodom, o djeci koja zbog tog nerazumijevanja danas nemaju koga zvati tata.
Kako im ispričati priču koju ne želim pričati?

Trebam li prije svega reći da je Vukovar grad u istočnoj Hrvatskoj koji leži na rijeci Dunav? Mislim da će već sutra to zaboraviti. A da je Dunav druga najduža rijeka u Europi i da njime plove cruiseri? Hm, ni to nije ništa posebno... Možda bi neke iznenadilo kad bih rekla da je simbol grada glinena posuda u obliku ptice, koju su arheolozi pronašli u blizini.

Nazvali su je Vučedolska golubica i izračunali njezinu starost. 5000 godina. Iz kamenoga doba! Možda im to bude i zanimljivo, ali vjerojatno će i to sutra zaboraviti.
A kad bih pokušala na tren stisnuti srce i ispričati im nešto što neće zaboraviti?

Priča o Vukovaru priča je o ratu.
1991. godine Hrvatska je postala samostalna drzava. A nekima se to nije svidjelo. I to ne nekim dalekim ljudima koji nas ne poznaju, nego našim susjedima, čiji jezik razumijemo i sličnu povijest dijelimo. Nikako nisu mogli prijeći preko toga i započeo je sukob. Započeo je rat i dogodio se Vukovar.
Više od 2000 vojnika je poginulo, 7000 civila je završilo u logorima po Srbiji. 1000 civila je izgubilo život. Ranjeno je 2700 osoba, od kojih su 572 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.

Tijekom vukovarske ratne kalvarije ubijeno je 86 djece, od čega je 54-ero djece bilo mlađe od 10 godina. U Vukovaru je otkrivena masovna grobnica u kojoj su pronađeni tjelesni ostaci više od 1200 osoba. Velikosrpski su osvajači na grad ispalili više od 6,5 milijuna projektila. Srušili su vukovarsku ratnu bolnicu i brojne civilne objekte, a za to do danas nitko nikada nije odgovarao.

Brojke imamo, ali riječi za opisati bol još nitko nije pronašao. Uništeni domovi, razdvojeni prijatelji, ljubavni parovi koji se više nikada neće poljubiti i djeca koja se više nikada neće igrati. Vojnici koji nikada više neće hodati. Škole koje nemaju prozora i parkovi bez ljuljački. Crkve bez oltara, domovi bez krovova.

Tisuće krhotina ljudske boli prisilno su pronašle dom u Vukovaru.

Kako objasniti čovjeku, djetetu da postoji grad satkan od tuge i ponosa, da postoji grad čije kuće više nisu građene od kamena nego od izgubljenih uspomena, da njegovi stanovnici nisu ljudi već heroji.
 

Kako objasniti djetetu da bez mržnje u srcu i riječima svjedoči o onome što će vidjeti?

Kako objasniti što je Vukovar? Bolje rečeno, TKO je Vukovar?! Tko je taj div velikoga srca i širokih ramena koji svojim rukama grli svakoga tko za tim osjeti potrebu? Tko je taj div koji u svome srcu nosi najtužnije uspomene, ali na njegovom licu danas stoji smiješak? Tko je taj div koji po tijelu ima tisuće rupa, ali ljubav i hrabrost ne propušta ni kroz jednu?

Taj div je grad, grad o kojemu ne želim dugo pričati, ali Vam ga želim pokazati! 

voditeljica Gorana

Za pregled više slika s ekskurzije učenika osmih razreda kliknite [ovdje].